Zbirka mozaika

U vrijeme velikih političkih previranja u Europi, studentskih nemira i krize društva na svjetskom planu u Veloj Luci je 1968. godine održan prvi Međunarodni susret likovnih umjetnika, događaj koji je trajno obilježio kulturni i umjetnički život mjesta i unio nove perspektive u njegov urbani razvoj. Inicijatori susreta bili su umjetnici Petar Omčikus  i Kosa Bokšan i tadašnja Mjesna zajednica Vela Luka.


Konture Vele Luke kao organiziranog naselja formirale su se tek polovinom XIX. stoljeća (groblje, Župna crkva, zvonik, škola), a Vela Luka je još kroz čitavu prvu polovinu XX. stoljeća egzistirala prvenstveno kao mjesto ribara i težaka.


Jan Kotik
Brzim razvojem velolučke privrede polovinom prošloga stoljeća i dolaskom umjetnika iz cijeloga svijeta 1968. godine Velolučani vrlo brzo postaju dio toga istoga svijeta i spremno dočekuju jedan potpuno novi oblik stvaranja, izražavanja i mišljenja, a Međunarodni susret ostaje trajna referenca i poticaj raznim umjetničkim pojavama u Veloj Luci kroz čitav niz narednih godina. Jedina zadana stvar ovoga susreta bila je tehnika, a sve ostalo bila je stvar osobne umjetničke slobode i individualnog umjetničkog htijenja.


Otok Proizd bio je mjesto na kojem je nastao dio velolučkih mozaika, mjesto kreativnog druženja i nepresušan izvor inspiracije i poticaja. Na još nekoliko punktova u Veloj Luci umjetnici su izrađivali mozaike pri čemu je nastalo sedamdesetak figuralnih i apstraktnih kompozicija od kojih je jedan dio postavljen unutar polukružnih otvora atrija Centra za kulturu, jedan dio u prizemlje hotela “Jadran”  (recepcija, restoran), dva su postavljena na ulazu u zgradu ex-Zadružnog doma, a dva na ulazu u prostor u kojem je danas Splitska banka. U središtu mjesta, u neposrednoj blizini zgrade Općine, postavljen je veliki mozaik sa centralnim motivom golubice i imenima sudionika susreta.
Ovi mozaici mišljeni su kao zidni i tako su postavljeni u navedene prostore. Međutim, određen broj mozaika nastalih 1968. godine nije izložen i godinama je bio pohranjen u prostorijama „Komunalca“.


Jean Clarence Lambert
Zbog nepreglednosti prostora u kojem su bili odloženi, nisam mogla ustanoviti o kakvim se mozaicima radi u tematskom smislu, ali usporedbom njihovih dimenzija s onima postavljenim u javnome prostoru može se zaključiti da ih je nekoliko velikih podnih i određen broj manjih, zidnih. Budući da su u Centru za kulturu, osim podnog mozaika Ferdinanda Kulmera s motivom hobotnice koji je nastao početkom osamdesetih godina XX. stoljeća, zidni mozaici postavljeni na otvorenom u dvorištu (i dva u zatvorenome prostoru pred ulazom u knjižnicu), bilo je  logično da se navedeni manji mozaici prenesu u Centar za kulturu i da se unutar toga prostora adekvatno prezentiraju i zaštite. To je i učinjeno uz pomoć djelatnika „Komunalca“ 24. 11. 2005. godine kada su u prostor Centra za kulturu prenesena 22 mozaika.


Time se upotpunila vrijedna muzejska zbirka mozaika koja se do sada čuvala i prezentirala u atriju Centra za kulturu. Budući da je Ministarstvo kulture RH koncem 2007. godine Centru za kulturu dodijelilo suvremeni računalni program za vođenje muzejske dokumentacije M++, svi su ovi vrijedni eksponati stručno obrađeni i evidentirani.


U povodu 150 godina Osnovne škole u Veloj Luci, Centar za kulturu je koncem listopada 2007. godine posudio iz svog fundusa tri mozaika kako bi se izložila u prostoru škole, među kojima je mozaik velolučkog akademskog kipara Ante Marinovića. Cilj posudbe je upoznavanje učenika s kulturnom baštinom svoga mjesta od prvih dana školovanja i razvijanje svijesti o važnosti očuvanja kulturnih vrijednosti kod najmlađih.


Kada iz perspektive današnjega vremena razmišljamo o Međunarodnom susretu likovnih umjetnika 1968. u Veloj Luci (s vremenskom distancom od četrdeset godina) može se zaključiti da je susret u svojoj biti bio odraz stremljenja prema europskom jedinstvu ostvarivši kroz umjetnost dijalog između Istoka i Zapada. Umjetnici iz raznih dijelova Europe i svijeta, različitih umjetničkih pristupa i htijenja, došli su na otok Korčulu da bi stvorili mozaik kao kolektivno djelo i ostavili ga Veloj Luci u trajno vlasništvo.

Joko Knežević
 
U atriju Centra za kulturu Vela Luka unutar polukružnih kamenih niša smješteno je nekoliko vrijednih umjetničkih dijela nastalih za vrijeme Prvog međunarodnog susreta umjetnika u Veloj Luci 1968. godine. Radi se o mozaicima apstraktnih i figuralnih kompozicija renomiranih domaćih i stranih umjetnika. Jedan od njih je i autoportret istaknutog hrvatskog umjetnika Joke Kneževića, sudionika Prvog međunarodnog susreta u Veloj Luci 1968.
Na portretu se ističe umjetnikova sposobnost da svjesnom deformacijom i sitnim detaljima, nenametljivom tendencijom za karikaturalno i s blagom notom (auto)ironije prikaže portretirani lik i da ga okarakterizira nečim tipičnim za njegov fizički izgled, ali i osobnost. Koristeći se diskretnom kolorističkom skalom sive, smeđe, maslinaste, zelenkaste uz pokoji topliji i intenzivniji akcent, Joko Knežević izradio je vrijedno umjetničko djelo u tehnici mozaika koje svojim likovnim odlikama desetljećima dominira atrijem Centra za kulturu u Veloj Luci.
 
 
 
Joko Knežević rođen je 1907. godine u Lokvi Rogoznici kraj Omiša. Umjetničku akademiju upisao je 1935. godine. Profesori crtanja su mu bili Omer Mujadžić, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Tomislav Krizman, fresko slikarstvo uči kod Joze Kljakovića, a slikarstvo kod Marina Tartaglie kod kojeg je diplomirao 1939. Prvu samostalnu izložbu imao je 1931. godine u Omišu gdje je izlagao karikature. Odmah nakon upisa na akademiju Jozo Kljaković ga je uzeo da mu pomaže u izradi freski u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Prvi autoportret izradio je u mozaiku 1936. Imao je preko trideset samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izlagao je ulja, akvarele, grafike, mozaike, crtže, skulpturu. Umro je 17. 1. 1988. godine. Slikao je krajolike, mrtve prirode, portrete, oblikovao kipove, tapiserije, mozaike u stilskom rasponu od postimpresionizma do ekspresionizma. Bio je profesor na Školi primijenjenih umjetnosti u Splitu.

 

Izvor: Luško Libro br. 15, 2007.

Tekst: Rada Dragojević Ćosović "O mozaicima i Međunarodnom susretu umjetnika u Veloj Luci 1968 godine" 98 do 100 str.


Claude Bellegarde

Jedan od autora mozaika u atriju Centra za kulturu Vela Luka je i ugledni francuski umjetnik svjetskoga glasa Claude Bellegarde. Unutar polukružne kamene niše nalazi se njegov mozaik nastao za vrijeme Prvog međunarodnog susreta umjetnika u Veloj Luci. Radi se o koloristički razigranoj i ritmiziranoj kompoziciji dominantno plave boje u čijem se središtu unutar ovalne bijele forme nalazi motiv kruga intenzivne narančaste. Preko njega kontinuira tamna linija s nepravilnim ulomcima žute i plave. Osim ovog mozaika, u fundusu Centra za kulturu Vela Luka čuva se i skica za mozaik istog autora koja je 2018. godine restaurirana na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i izložena u ljeto 2018. na izložbi „Međunarodni susret likovnih umjetnika u Veloj Luci 1968./The 1968 International Encounter of Artists in Vela Luka“ u galeriji Centra za kulturu Vela Luka povodom pedesete obljetnice ove značajne međunarodne umjetničke manifestacije u Veloj Luci. U fundusu Centra za kulturu Vela Luka čuva se i jedan crtež Claudea Bellegardea kojeg je autor poklonio 1979. godine za Međunarodnu poklon zbirku crteža, grafike i male skulpture.
 
 
Claude Bellegarde (1927. - 2019.) je predstavnik francuske poslijeratne apstrakcije, istaknuti član mlade generacije umjetnika u Parizu nakon Drugog svjetskog rata. Družio se s Lanzom del Vastom, Gandhijevim učenikom. Prvi put samostalno je izlagao 1952. godine, a između 1953. i 1957. naslikao je seriju monokromatskih apstraktnih radova. Godine 1954. pridružio se avangardnoj grupi Dessins, a naredne godine izlaže u Galeriji Facchetti koja je prva francuskoj publici predstavila rad američkog umjetnika Jacksona Pollocka. Izložbu je pratio kritičar Pierre Restany, a nakon toga izlaže u Njemačkoj, Belgiji, Engleskoj i Italiji gdje postiže zapažen uspijeh. U Milanu je njegov rad podržao i istaknuti talijanski umjetnik Lucio Fontana. Izlagao je samostalno i s brojnim svjetski priznatim umjetnicima kao što su Mimmo Rotella, Robert Rauschenberg i drugi. U Maroku je izlagao 1999. godine i predstavio se velikom retrospektivnom izložbom Claude Bellegarde - Métamorphose de la Couleur u Rabatu, Fezu i Tangieru. Djela Claudea Bellegardea zastupljena su u mnogim svjetskim muzejima umjetnosti, uključujući Musée d'Art Moderne u Parizu, Centre National d'Art Contemporain u Parizu, Tate Modern u Londonu, Muzej Solomona Guggenheima u New Yorku. "Život u boji" kratki je (2012, 14 min) film o umjetnikovom životu i djelu autora Gillesa Bastianellija u suradnji s Jean-Paulom Ameliejem, kustosom Musée National d'Art Moderne.



Ispis   E-mail