Jučer je umro Petar Omčikus, umjetnik međunarodne reputacije koji je, osim u Parizu i Beogradu, u Veloj Luci imao još jedan dom.
Rođen je 6. 10. 1926. u Sušaku (Rijeka). Godine 1937. s obitelji se seli u Beograd gdje je pohađao školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti kod profesora Ivana Tabakovića. Od 1952. godine živio je i stvarao u Parizu gdje je imao atelje u predgrađu Gentilly u ulici Dedouvre 11 zajedno sa suprugom Kosom Bokšan (1925. - 2009.), također slikaricom.
Bavio se slikarstvom, skulpturom, grafikom i mozaikom. Jedan je od osnivača i članova Zadarske grupe (1947.) koja je svojim umjetničkim djelovanjem predstavljala otklon od političke ideologije onoga vremena. U knjigu “Rječnik apstraktne umjetnosti“ Michela Seuphora uvršteno je djelo Petra Omčikusa „Kompozicija“ iz 1954. godine.
Na poziv francuskih kritičara sudjeluje na Pariškom bijenalu 1961. godine. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj umjetnički rad. Djela mu se nalaze u muzejskim zbirkama i privatnim kolekcijama.
Posljednjih godina živio je u Beogradu sa drugom suprugom Velolučankom Meri Omčikus.
U Beogradu je prošle godine predstavljena njegova likovna monografija čiji su autori Lidija Merenik i Ješa Denegri.
Za Velu Luku i otok Korčulu vezale su ga rodbinske i prijateljske veze. U djetinjstvu je s braćom do početka Drugog svjetskog rata ljetne praznike provodio kod majčine obitelji na Korčuli. Pored doma u Parizu i Beogradu, u Veloj Luci u uvali Plitvine imao je još jedan dom gdje je godinama boravio u ljetnim mjesecima sa suprugom Kosom Bokšan.
Bio je markantna umjetnička osobnost, čovjek velike širine i otvorenosti, a oko njega su se okupljali brojni ljudi iz različitih domena, najčešće iz svijeta umjetnosti.
Zahvaljujući Petru Omčikusu, njegovoj ideji, inicijativi i brojnim vezama, u Veloj Luci organizirana su tri velika Međunarodna susreta umjetnika koja su se bijenalno održavala od 1968. do 1972. s ciljem da Vela Luka postane eksperimentalni umjetnički centar i da se međusobno upoznaju umjetnici Istoka i Zapada. Zamisao je naišla na podršku svih tadašnjih društveno-političkih djelatnika u mjestu. Na Susretima su sudjelovali brojni svjetski priznati likovni umjetnici, arhitekti, kompozitori, redatelji i likovni kritičari, a sva tri susreta bila su medijski izvrsno popraćena. Susreti su u svoje aktivnosti uključivale velik broj mještana i ostavili su dubok trag na kulturni i umjetnički život zajednice u narednim desetljećima.
Prema njegovom konceptu realiziran je u Veloj Luci ugostiteljski objekt „Sunce“, a nakon što je Velu Luku 1978. godine pogodio plimni val i mjestu nanio veliku materijalnu štetu, Petar Omčikus i njegova supruga Kosa Bokšan prikupili su u Parizu veliki broj djela renomiranih stranih umjetnika i poklonili ih Veloj Luci.
Motivi vezani za Velu Luku, more i Mediteran česta su tema njegovih likovnih ostvarenja.
Oni koji su ga u Veloj Luci poznavali i s njime surađivali pamtit će ga po srdačnosti, duhovitosti, jednostavnosti, susretljivosti i nekonvencionalnosti, a prije svega dosljednosti i humanizmu.

Adio, Umjetniče i hvala na svemu.

Tekst: Rada Dragojević Ćosović
Fotografije: Arhiv Centra za kulturu Vela Luka

Luc Ferrari i Petar Omčikus u Veloj Luci 1968. godine

Mozaik Petra Omčikusa na spomen panou u središtu Vele Luke, 1968.