U strahu od njemačkih vojnika i ratnih okršaja 2072 stanovnika Vele Luke je napustilo svoje domove, te su u dva navrata preko Visa i južne Italije prebačeni u zbjeg u El Shattu na obali Sueskog kanala u Egiptu. Prvi zbjeg, krajem prosinca 1943., je prethodio dolasku njemačkih snaga. Drugi, veći zbjeg je vezan za povlačenje jedinica NOVJ, nakon oslobođenja Vele Luke 22. 4. 1944.
Jedan od izbjeglih je bio i Zvonko Maričić (1927 – 2023), koji se 1945. kući vratio upravo s ovim kuferom u rukama. U El Shattu je radio kao pomoćni učitelj, što ga kasnije motiviralo da se bavi pedagoškim radom.
Značaj i vrijednost kufera je slojevita. Predmet koji je donesen iz El Shatta ima iznimnu povijesnu važnost jer kao materijali dokaz evocira povijesni događaj, koji se duboko usadio u memoriju Vele Luke i drugih krajeva Dalmacije. Povijest samog kufera nije poznata – ne znamo gdje ni kada je proizveden, je li imao prijašnjeg vlasnika ni kako je Zvonko Maričić došao do njega. No ono što mu daje dodatnu „težinu“ jest činjenica što je pripadao poznatom autoru temeljnih povijesnih djela vezanih uz Velu Luku. Simbolika predmeta je univerzalna: putni kufer označava sve ono osnovno, materijalno što jedna osoba može ponijeti sa sobom. Motiv ostavljenih i naslaganih kufera poslužio je kao inspiracija za umjetničke instalacije (Fabio Mauri, Venecijanski bijenale) i spomenike (D. Stošić i K. Rogina, Zagreb), vezane uz progone, egzil i holokaust, a ovdje naša priča postaje još „sudbonosnija“ jer je upravo Z. Maričić autor djela o Židovima u Veloj Luci.
U kuferu Zvonka Maričića su bile knjige, mahom talijanske književnosti u izdanjima s kraja 19. stoljeća i jedan papir za zamatanje s logom trgovačkog poduzeća Gradina iz Korčule.
Zahvaljujemo se gđi. Svjetlani Padovan na donaciji.
