Crkva sv. Josipa najmonumentalnije je zdanje XIX. st. u Veloj Luci i najveća je crkvena građevina na ovom području. Gradnja crkve započela je 1846. godine, a u kolovozu 1848. crkva je završena, blagoslovljena i otvorena za obrede. Smještena je na kamenom popločanom povišenom trgu na koji se sa zapadne strane uspinju polukružne stepenice. Nad portalom je veliki prozor u obliku lunete. Srednji brod dvostruko je širi od bočnih i nadsvođen plitkim bačvastim svodom. Na glavnu lađu se nastavlja apsida, iza nje je pravokutni prostor sakristije. Bočne lađe imaju ravan strop. U unutrašnjosti je nad ulazom podignuta drvena pjevnica, a uz prvi lijevi kameni stup sjeverne lađe nalazila se drvena propovjedaonica koja je uklonjena prilikom obnove crkve 1998. godine.
Na stropovima crkvenih brodova nalaze se tri slike (“Sveta obitelj”, “Čašćenje Svetog križa” i “Uznesenje Marijino na nebo”) koje datiraju iz 1898. godine, a autor im je Armino de Jozzi što se doznalo nakon njihove restauracije 1998.godine.
Isti autor naslikao je sliku s prikazom sv. Todora, zaštitnika grada Korčule, koja se nalazi u sakristiji korčulanske katedrale. U oba bočna broda smještena su po dva skromna oltara. To su u južnoj lađi oltari Gospe od Rozarija i Srca Isusova, a u sjevernoj sv. Križa i sv. Antuna. Drveni polikromni kip sveca za ovaj oltar izradio je Korčulanin Marin Radica krajem XIX. stoljeća. Glavni neobarokni oltar ima visoki retabl s tabernakulom.
Crkvene orgulje nabavljene su 1889. godine u Veneciji u poznatoj orguljarskoj radionici braće Bazzani. Božji grob i jaslice nabavljene su u Beču 1893. godine i predstavljaju rijedak primjerak takvih jaslica s kraja XIX. st. U Dalmaciji.
Zvonik je sagrađen kasnije od crkve, tek 1871. god. u jugozapadnom dijelu trga iako se prema prvobitnoj zamisli, trebao podići iza crkve u osovini apside. Vrh mu krasi osmerostrana kupola postavljena na osam stupova u obliku voluta, a oblikovana je u lukovicu. Taj nametljivo ukrašeni završetak je u kontrastu sa strogošću donjih dijelova, a i sa samom crkvom koja je građena u oblicima zakašnjelog klasicizma. Uzor je vjerojatno bio barokni vrh zvonika crkve Svih Svetih u Blatu.
Štednja na kamenu, žbuka i oprema crkve odudaraju od ustaljenog načina gradnje na ovom području, no zbog jednostavnosti i nenametljivosti njenih oblika možemo je okarakterizirati kao funkcionalnu i skladnu građevinu. Crkva je temeljito obnovljena 1998. godine o 150. obljetnici izgradnje crkve i uspostave Župe, a radove je potaknuo i vodio pok. velolučki Župnik don Marijan Skomerža. Tada su u crkvi postavljene i nove umjetnine: petnaest brončanih Postaja križnog puta (Via crucis) velolučke umjetnice Anke Prizmić. Dva apsidalna prozora ukrašena su vitrajima prema idejnom rješenju velolučkog akademskog kipara i slikara Izvora Oreba. Isti autor dao je i idejno rješenje novog oltara, ambona i postolja obnovljenog kipa sv. Josipa smještenog s lijeve strane u glavnome crkvenom brodu.
Sv. Josip se u umjetnosti prikazuje kao stariji muškarac s propupalim Štapom u rukama (priča o zarukama), a atributi su mu još stolarska pila, daska, sjekirica i ponekad ljiljan. Slavi se 19. ožujka, Sv. Josip je zaštitnik Vele Luke.