Dobro došli na službene stranice Centra za kulturu u Veloj Luci.


Deprecated: Non-static method JSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/czkvlhr/public_html/templates/gk_publisher/lib/framework/helper.layout.php on line 109

Deprecated: Non-static method JApplication::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/czkvlhr/public_html/includes/application.php on line 595

Poziv na otvorenje izložbe "Do pred kraj"

  • Kategorija: Informacije
  • Napisao/la Administrator

Denis Berković rođen je 1955. godine u Splitu. Živi i radi u Veloj Luci. Likovnom umjetnošću se bavi od početka sedamdesetih godina, a svoje prve radove izlaže 1972. godine  na Međunarodnom susretu likovnih umjetnika u Veloj Luci.

Od 2012. godine član je HDLU-Dubrovnik.
Od 2014. godine  član je HULU-Split.
 
Samostalne izložbe:

1978 - Vela Luka
1979  -  Klub tribine mladih, Split
1984 -  Galerija Kolarčevog univerziteta Beograd
1985 - Centar za kulturu „Olga Petrov“, Pančevo
1994 - Galerija Centra za kulturu Vela Luka
2003 -Mala galerija Centra za kulturu Vela Luka
2004 - Mala galerija Centra za kulturu Vela Luka
2007 -  Crkva sv. Križa, Lumbarda
2007 - Mala galerija Centra za kulturu Vela Luka
2008 - Galerija 3 VOLTA, Lumbarda
2011 - Galerija Centra za kulturu Vela Luka
2011 -  Galerija Blato
2013 - Centar za kulturu Korčula
2014 - Salon „Galić“, Split

Skupne izložbe:

1972 - Treći međunarodni susret likovnih umjetnika, Vela Luka
1981- Četvreti otvoreni oktobarski salon, Beograd
2002 - Hrvatski konzulat, Stuttgart
2007 - Manheim

U sklopu grupe „Anonimni kolektiv“ izlaže 1980., 1981. i  1982. u galeriji Centra za kulturu Vela Luka i 1987. u Galeriji Studentskog kulturnog centra u Beogradu.

Kontakt:

Denis Berković
Ulica 53, 11/2
20270 Vela Luka

Mob: 098/9826403


Denis Berković  nam i ovom izložbom slika ponovno pokazuje konzistentnost svog slikarskog rukopisa i teksturalnih vrijednosti bez obzira na raznovrsnost tema i motiva koje odabire. Autor slika motive koji su samo naizgled nepovezani i različiti, ali njih objedinjuje zajednička tema tj. koncept.

Berković interpretira svoje vlastito okruženje; ljude i predmete iz svakodnevnog života. Na njegovim radovima se mogu vidjeti portreti i figure podjednako kao i  potpuno apstraktni uvećani detalji drvenog broda.  Pa ipak, glavna prekokupacija ovog posljednjeg ciklusa je materija, dok je priča u drugom planu.

Denis Berković bira klasične slikarske tehnike i materijale te dugotrajan, slojevit i minuciozan rad. Potka njegovog stvaralaštva je taktilni rad s materijalima te njihovi međusobni odnosi i reakcije. Brušenje, guljenje, sušenje, slojevi boje koje Berković nanosi iznova i iznova, poput vrijednog kalafata koji održava omiljenu drvenu brodicu, dijelovi su slikarskog procesa iz kojeg autor ponajviše crpi svoje nadahnuće. Mikoreljefne slikarske površine i teksturalnost su najvažniji nositelji vidljive forme njegovih radova.

Berković je svoj umjetnički  put započeo još davno, eksperimentirajući s različitim medijima i tehnikama, 70-tih godina prvobitno kao nadrealist, a kasnije i kao slikar metafizičke apstrakcije da bi se potom vratio figuraciji i svojevrsnom naturalizmu. Također je bio i član grupe „Anonimni kolektiv“, koja je raznim akcijama, izložbama i performansima dala veliki doprinos velolučkoj umjetničkoj sceni.

Simbolika otoka i otočne ikonografije su uvijek bili prisutni u njegovom stvaralaštvu, doslovno ili metaforički, ali u ovom posljednjem ciklusu Berković daje naglasak više na samu materijalnost slike spram naracije, iako se nazire i pozadinska priča njegovih radova.  Izborano čelo njegove Bake ili Djeda, kao uostalom i površine brodova, zapravo su tragovi vremena, tragovi težine života na otoku, rane koje je napravilo more i sol.  Na neki način prisutna je nostalgija za starim vremenima kad nas je dijelilo manje granica i kad su ljudi na ovim prostorima imali gotovo istu, zajedničku ideologiju i živjeli sporije nego danas koja je izrodlia potrebom da se zabilježe uspomene kroz portret bake, djeda, susjeda i ostalih članova obitelji.

Pored toga, prisutna je i svojevrsna satira, odnosno kritika današnjeg vremena koja se očituje ponajviše u radu Čovjek koji se hvata za glavu ili Good Morning, Today I Feel  Little Better!. Naizgled, ta dva rada tematski odudaraju od ostalih radova, ali su s druge strane itekako povezani s konceptom odražavanja svakodnevice i slikarevog vlastitog okruženja koji je prisutan u drugim radovima.

Bilo kako bilo, Berkovićevi radovi i pored figuracije i realizma zadržavaju jednu posebnu, nadrealnu atmosferu i kolorit koji učvršćuju stilsku koherentnost njegovog cjelokupnog dosadašnjeg stvaralaštva te je vidljivo da  Denis Berković pripada onim umjetnicima koji ne slikaju samo zato što to vole ili žele, nego zato što se slikati mora.

Tekst: Barbara Gaj